PRAVNI OSNOV usluge

PRAVNI OSNOV

Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14 i 99/2015), člankom 86. navedene su usluge u socijalnoj skrbi – usluge boravka. Stavkom 2. toga članka definiran je poludnevni boravak kao „boravak u trajanju od 4 do 6 sati dnevno, u kojem vremenu se osigurava pružanje usluga: boravka, prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne potpore i rehabilitacije, organiziranjem slobodnog vremena, organiziranog prijevoza, te drugih usluga, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika“.

Člankom 94. stavak 1. navedenog Zakona definirano je organizirano stanovanje kao „socijalna usluga kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe“.

Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga određeni su načini pružanja usluga socijalne skrbi, uvjeti prostora, opreme i stručnih i drugih radnika, potrebni za pružanje svih usluga u socijalnoj skrbi, a time i poludnevnog boravka i organiziranog stanovanja.

TKO JE OSOBA S INVALIDITETOM?

Riječ invaliditet potječe iz latinskog jezika i znači slab, nemoćan.

U deklaraciji o pravima invalida, koju je donijela skupština ujedinjenih naroda 1975. god. Riječ INVALID označava svaku osobu koja nije sposobna osigurati posve ili djelomice normalan pojedinačan i društveni život, i to zbog urođenog ili stečenog oštećenja.

S obzirom na vrstu oštećenja, u praksi se susrećemo s tjelesnim invalidima, gluhim i gluhonijemim osobama, slijepim osobama te osobama s intelektualnim oštećenjem.

Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14 i 99/2015) određeno je da je osoba s invaliditetom osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta.

Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14 i 99/2015) određeno je da je dijete s teškoćama u razvoju dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za učenje i razvoj, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost.

ŠTO JE INTELEKTUALNO OŠTEĆENJE I ŠTO GA RAZLIKUJE OD OSTALIH OBLIKA  INVALIDITETA?

Osobe s intelektualnim oštećenjem su one osobe s invaliditetom koje se, zbog svojih osobina, najčešće lišavaju poslovne sposobnosti i stavljaju pod skrbništvo.

Na žalost osobe s intelektualnim oštećenjem su najbrojnija skupina invalidnih osoba, poseban je problem što za razliku od ostalih invalida, osobe s intelektualnim oštećenjem uvijek uz sebe vežu još jednu osobu zbog nemogućnosti samozastupanja jer im je oduzeta poslovna i radna sposobnost te dodijeljen staratelj, uglavnom roditelj, ali nije pravilo.

Veliki problem vezan za osobe s intelektualnim oštećenjem je neprihvaćanje, odnosno prikrivanje stanja od strane samih roditelja, a još teže je što ih uglavnom okolina odbacuje.

INTELEKTUALNO OŠTEĆENJE?

Intelektualno oštećenje je složena pojava djeteta odnosno osobe, koje je teško jedinstveno odrediti jer sadrži medicinske, psihološke, pedagoške i socijalne odrednice, pa nema jedne zadovoljavajuće definicije koja bi izrazila svu njezinu složenost. Ipak, najčešće se navodi definicija koju je predložilo američko udruženje AAMD (American Association of Mental Retardation), koja nastoji ujediniti ove psihološke, pedagoške i socijalne odrednice. Prema njoj se intelektualno oštećenje određuje kao intelektualno funkcioniranje znatno ispod prosjeka, što se izražava u razvojnom razdoblju i za koje je karakteristično neadekvatno adaptivno ponašanje.
To znači da se ovo određenje može smatrati dinamičkim i razvojnim, tj. da uspjeh neke osobe, prema starosnoj dobi, određuje stupanj njezinog intelektualnog oštećenje. To je u ranoj dobi senzomotorički razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju, a u odrasloj dobi gospodarska neovisnost.